Postoji jedan mali aerodrom nedaleko britanske prijestolnice. Ime mu je Croydon. Smješten 15 km južno od Londona, aerodrom Croydon osnovan je kao dio protuzračne obrane Londona u prosincu 1915. Zrakoplovi stacionirani u Croydonu branili su grad od zračnih napada Zeppelina u drugoj polovici Prvog svjetskog rata. Croydon je 29. ožujka 1920. od aerodroma Hounslow preuzeo ulogu Carinske zračne luke London.
Mjesec dana ranije, 25. veljače, upućen je zahtjev britanskom ministarstvu zrakoplovstva za podizanje “kontrolnog tornja aerodroma” u Croydonu. Kvadratna platforma tornja trebala je biti 15 ft (5 m) iznad razine zemlje i najmanje 10 ft 6 inča široka. “Koliba” veličine 8 x 8 stopa u sredini platforme ostavila bi prostor za galeriju s ogradom. Morao je imati velike prozore, uključujući rolete i vjetrokaz na vrhu koji je imao pokazivač unutar kolibe. Iako skromna prema kasnijim standardima, uzdignuta drvena zgrada omogućila je nadzor manevarskog područja zračne luke. Službenici za promet civilnog zrakoplovstva, CATO-ovi upravljaju i upravljaju letovima koji dolaze i odlaze s aerodroma. U početku su komunikaciju sa zrakoplovima obavljali pomoćnici pomoću zastava, a kada je uvedeno noćno letenje, signalnih svjetiljki. Tijekom godina, početna izgradnja je proširena do 1928., kada je otvorena nova zgrada terminala s prostranim novim kontrolnim tornjem na vrhu. Čak i ako zračne luke odavno nema, zgrada je još uvijek tu, a u bivšem tornju smješten je mali muzej koji prikazuje rane dane ATC-a!
7. travnja 1922. dva su se zrakoplova sudarila 110 km sjeverno od Pariza. Bio je to prvi sudar civilnih zrakoplova. Jedan je bio francuski Farman Goliath, na putu iz Pariza Le Bourget za London Croydon. Drugi zrakoplov bio je britanski DeHaviland DH-18 iz Londona u Pariz. Oba su bile na istoj ruti, ali suprotnog smjera, na 150 m (500 stopa) u uvjetima slabe vidljivosti. Poginulo je svih sedam putnika i članova posade oba zrakoplova. Nakon nesreće sazvan je sastanak u Croydonu. Ovdje su stručnjaci uspostavili prva pravila koja su pokrenula pozitivnu kontrolu zračnog prometa. Svi zrakoplovi trebali su letjeti i držati se desne strane definiranih ruta. Zrakoplovi su morali instalirati radio opremu i održavati kontakt sa zemaljskim stanicama. Sastanak je također jasno definirao zračne rute između Francuske, Belgije, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva.
George James Horatio “Jimmy” Jeffs priznat je kao prvi licencirani kontrolor zračnog prometa. Rođen 1900. godine, posjedovao je Svjedodžbu kontrole zračnog prometa Ujedinjenog Kraljevstva broj 1, izdanu u veljači 1922. godine. Nakon što je napustio Kraljevsku pomorsku zračnu službu, Jimmy se pridružio Ministarstvu zrakoplovstva i bio postavljen u zračnu luku Croydon kao radio operater. Godine 1922., Jimmy je postao službenik za promet civilnog zrakoplovstva (CATO), koji je bio odgovoran za usmjeravanje prometa iz rudimentarnog kontrolnog tornja na aerodromu. Pripisuje mu se zasluga za razvoj mnogih ranih postupaka i metoda za praćenje položaja zrakoplova i njihovo držanje razdvojenim, uključujući korištenje traka za praćenje napretka leta. Jimmy je bio odgovoran za uspostavu usluga kontrole zračnog prometa u mnogim zračnim lukama Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući zračne luke Glasgow, Manchester, Belfast, Liverpool i Gatwick. Godine 1937. otvorio je Nacionalnu školu kontrole zračnog prometa u Hestonu kao glavni instruktor. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je odgovoran za koordinaciju transatlantskih i trans saharskih zračnih ruta. Nakon Drugog svjetskog rata, Jimmy je 1950. godine imenovan zapovjednikom zračne luke u Prestwicku. Godine 1957. postao je zapovjednik zračne luke Heathrow, na kojoj je dužnosti ostao do umirovljenja 1960. godine.
Slova abecede može biti teško razlikovati, osobito preko ograničene propusnosti i bučnih komunikacijskih kanala poput ranijih telefona ili radija. Kako bi se to prevladalo, usvojeni su nedvosmisleni zamjenski nazivi za korištenje u električnoj glasovnoj komunikaciji kao što su telefon i radio. U posljednjih 100 godina razvijen je veliki broj abeceda za pravopis. Često je svaka komunikacijska tvrtka i svaki ogranak vojske svake zemlje razvila vlastitu abecedu za pravopis, s rezultatom da je jedno prebrojavanje 1959. dalo više od 200 različitih abeceda za pisanje samo za engleski, s više od 1600 različitih riječi.
Godine 1927. Međunarodna unija za telekomunikacije (ITU) usvojila je prvu međunarodnu fonetsku abecedu koristeći geografske lokacije, kao što su Francuzi koristili: Amsterdam, Baltimore, Kanada, Danska, Eddystone (poznati svjetionik na obali Cornwalla). Tijekom Drugog svjetskog rata, Britanci i Amerikanci nastavili su koristiti svoje vlastite verzije iako su se počeli usklađivati zbog bliske suradnje: do 1956. i jedni i drugi su koristili Able, Baker, Charlie, Dog, Easy, uz nekoliko malih razlika.
Pravopisna abeceda usvojena je 1956. godine. Godine 1951. IATA je uvela vlastiti standard: Alfa, Bravo, Coca, Delta, Echo, Foxtrot, Gold, Hotel, India, Juliett, Kilo, Lima, Metro, Nectar, Oscar, Papa, Quebec, Romeo, Sierra, Tango, Union , Victor, Whisky, eXtra, Yankee, Zulu. Kada je ICAO ovo usvojio, to je postao de facto standard za (civilno) zrakoplovstvo. Nastojeći uskladiti fonetsku abecedu među svojim članicama, NATO je želio usvojiti verziju IATA/ICAO, ali je predložio izmjene za C, M, N, U i X. Osobito je N – Nectar u odnosu na studeni – izazvalo značajnu raspravu. Konačno, 1956. godine obje su organizacije usvojile konačnu verziju, koja je i danas u uporabi.
Početci kontrole zračnoga prometa u Hrvatskoj u svezi su s prvim redovitim slijetanjima i uzlijetanjima u zračnoj luci u Borongaju pokraj Zagreba 1928. Svojim prostornim smještajem, hrvatski zračni prostor danas je važna poveznica među prometnim srednjoeuropskim kontrolnim područjima, sa središtima u Padovi, Beču, Ljubljani i Budimpešti, sa zračnim lukama Jugoistočne Europe, Turske i Srednjeg istoka. Republika Hrvatska, kao i druge države članice ICAO-a, ima službu kontrole zračnoga prometa, čije poslove od 1998. obavlja Hrvatska kontrola zračne plovidbe d. o. o., koju je osnovao Sabor Republike Hrvatske i koja upravlja zračnim prometom u prostoru hrvatskih kopnenih granica, a slijedom međunarodnih ugovora i u dijelu međunarodnoga zračnog prostora iznad Jadranskoga mora. Kontrolu obavljaju centar oblasne kontrole u Zagrebu te prilazne i aerodromske kontrole pojedinih hrvatskih zračnih luka.
Ponosno to činimo cijelo stoljeće, kroz generacije odvažnih ljudi koji su se okušali u ovoj teškoj, zahtjevnoj, ali časnoj i najboljoj profesiji. Kao i svakog dana u godini i ove smo sezone dali svoj maksimum i učinili ponovno da se nakon godina pandemije zračni promet vrati nad Hrvatsku i doprinese odličnom poslovanje naše tvrtke. Često bude vrlo teško, zahtjevno i gotovo nemoguće, ali svaku situaciju kolegice i kolege kontrolori odrade bez pogovora, često izlažući svoje zdravlje. Samo mi znamo kako se nakon takvih smjena i situacija osjećamo, ali ništa se ne može mjeriti sa ponosom sa kojim radimo i nastavit ćemo tako, i sljedećih stotinu godina.
Drage kolegice i kolege kontrolori zračnog prometa, želim vam sretan naš dan!